18.06. Ispis

Prije točno dvije godine objavljena je enciklika Pape Franje o brizi za "zajedničku kuću" koja je stvoreni svijet. Papa je najavljujući encikliku rekao kako se ta naša "kuća" ruši i to šteti svima, napose najsiromašnijima. Pozivam dakle na odgovornost, na temelju zadaće koju je Bog povjerio čovjeku u stvaranju: da "obrađuje i čuva vrt" u koji ga je postavio. Pozivam sve da otvorena srca prihvate ovaj dokument koji je na tragu socijalnog učenja Crkve, rekao je Papa.

Naslov Papine enciklike je "Laudato si'"-„Hvaljen budi". Ove riječi uzete su iz Pjesme stvorova svetog Franje Asiškog i to s narječja kojim se govorilo u svečevoj rodnoj Umbriji. Naslov se neće prevoditi na druge jezike, pa tako ni na latinski. A evo i nekoliko riječi o Pjesmi stvorova sv. Franje Asiškoga.

Kad je 1225. godine sveti Franjo na molbe svoje braće napokon odlučio malo se odmoriti - odabrao je za odmaranje samostan sv. Damjana. Točnije u vrtu je sebi dao napraviti kolibicu od šiblja i granja. U njoj se “odmarao”.

Stari životopisci opisuju prilično obeshrabrujućim načinom taj Svečev “odmor”. Trpio je velike bolove, njegove stigma su krvarile, bio je gotovo slijep, a zapisano je i kako su ga u snu napadali štakori. I upravo nakon jedne od tih noći kada mu se činilo da neće izdržati, kada se ujutro pojavilo sunce sa svojim zrakama neka sveta radost obuzme Franjinu dušu i iz njegova srca provre pjesma koju i danas mnogi znaju.

Toma Čelanski naziva ovaj Franjin Hvalospjev: Pjesma Stvorova, no Svetac je volio da ga zovu: Pjesma brata Sunca, talijanski - Cantico di frate Sole. Sveti Franjo je tu svoju jedinu na talijanskom jeziku sačuvanu pjesmu spjevao na čast Bogu, pozivajući stvorenja da Ga zajedno s njim slave.

Početni stihovi glase ovako:

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!

Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada,

Dok čovjek nijedan dostojan nije

Ni da Ti sveto spomene ime.

 

Hvaljen budi, Gospodine moj,

Sa svim stvorenjima svojim,

Napose s bratom gospodinom Suncem.

Od njega nam dolazi dan

I svojim nas zrakama grije.

Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno;

Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.