11.08. Ispis

Danas Crkva slavi sv. Klaru. Klara se rodila u Asizu 1193. ili 1194. godine. Bila je najstarije dijete u viteškoj obitelji. Međutim djetinjstvo joj nije bilo mirno, jer su Asiz potresale međustaleške borbe, te se Klara s obitelji sklonila u Perugiu. U rodni Asiz vratila se 1205.  Nekoliko godina kasnije Sveti Franjo je započeo obnovu Sv. Damjana, a  Klarin nećak Rufin pošao je za njime.

Na Cvjetnicu 1211. da bi izbjegla udaju koju su joj namijenili njezini najbliži Klara bježi u Porcijunkulu. Tu joj je sv. Franjo odrezao kosu, zaodjenuo je pokorničkom haljom, a oko glave joj je ovio veo. Potom ju je sklonio kod benediktinki u Bastiju. Međutim njena obitelj to nije prihvatila, ali Klara je znala koji je njen put. Uskoro joj se pridružila i sestra Katarina-Janja. Klarina je zajednica s vremenom rasla.

Sveta Klara vodila je zajednicu 42 godine, tj. sve do smrti. Svih tih godina nosila je pokornički pojas, spavala na golom tlu ili hrpi granja, sve dok joj Sveti Franjo nije zapovjedio da se mora služiti slamnjačom. U hrani je bila skromna neprestano posteći.

Većinu svoga života Sveta Klara je proživjela u bolesti. Živjela je unutar uskih zidova malog samostana u Asizu najčešće moleći. Jednom je prilikom napisala svojim sestrama, navodimo: "Ljubite Gospodina Isusa, koji je bio raspet za nas, iz dubine svoga srca, i neka misao o Njemu nikada ne napusti vaš um. Neprestano razmišljajte o tajni križa. Ne bojte se, kćeri moje! Bog, koji je vjeran u svim svojim riječima i svet u svim svojim djelima, izlit će svoj blagoslov na vas. On će biti vaš pomoćnik i najbolji savjetnik. Bog je naš spasitelj i naša vječna nagrada."

Klara je umrla u Asizu na današnji dan 1253. Sav se Asiz okupio na njezinu sprovodu; bio je prisutan i Papa Inocent IV. i njegov dvor.

Papa Pio XII. je stoljećima kasnije, tj. 1958. proglasio Svetu Klaru nebeskom zaštitnicom televizije. Papa Pijo XII. također je zapisao: «Koliko se Klara više lišila zemaljskih stvari, toliko je više obilovala nebeskom mudrošću. Uz tolike, i biskupe i pape, koji su joj se utjecali, i sam se Serafski otac običavao s njom savjetovati. Bilo je to osobito onda kad se dvoumio koji put ukazati svojoj prvoj braći: da se bave samo nebeskim zbiljama u kontemplaciji ili da se dadu i na posao svetoga propovijedanja. Da bi što jasnije upoznao božanski naum, pošao je Klari i njezin je savjet prihvatio kao Božji odgovor.»

Danas klarise tj. Red siromašnih sestara jest najbrojniji kontemplativni ženski Red. Oko 20.000 sestara žive u gotovo 1.000 samostana po cijelome svijetu. Na našem tlu bilo je više samostana klarisa. Svi su, osim splitskoga, bili su dokinuti za vrijeme francuske vladavine ili odredbom cara Josipa II. Pretpostavlja se se kako su klarise došle u hrvatske krajeve morskim putem slijedeći svoju duhovnu braću franjevce, što je ujedno i razlog da je većina samostana bila smještena uz obalu. Prema predaji, prvi samostan klarisa u Hrvtaskoj utemeljen je u Zadru. Danas na tlu Hrvatske te Bosne i Hercegovine klarise žive i djeluju u Splitu, Zagrebu, Požegi i Brestovskom. Najstariji je samostan onaj u Splitu, osnovan 1308.

Red klarisa dao je Crkvi 9 svetica i mnogo blaženica i službenica Božjih. Svete su: sv. Klara Asiška, utemeljiteljica Reda; sv. Agneza Asiška, rođena sestra svete Kare, sv. Janja Praška, kći češkoga kralja Otokara II., sv. Koleta Korbijska, obnoviteljica Reda u Francuskoj, zaštitnica trudnica, žena u porodu i nerođene djece; sv. Katarina Bolonjska; sv. Veronika Julijani zaštitnica fotografa; sv. Eustohija Kalafato zaštitnica protiv potresa i sv. Kunigunda kći Bele IV.