Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 32 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 561928


Misao - pripremio fra Paviša Norac Kevo


27. 7. PDF Ispis E-mail

Osim kravate i enciklopedije, manje je poznato da međunarodna terminologija duguje još jedan pojam Hrvatskoj, točnije, Dubrovniku. U ovom slučaju, radi se o karanteni.

Izraz “karantena” potječe od srednjovjekovnog francuskog izraza une quarantaine de jours koji označava period od četrdeset dana izolacije kao mjera prevencije širenja bolesti. Potreba za karantenom pojavila se sredinom 14. stoljeća kada se kuga proširila iz Azije. Iako je prvi pravi lazaret osnovan u Veneciji, kao mjesto na izoliranom otoku Santa Maria di Nazareth  - odakle i ime “Lazaretto“, glavnu riječ u borbi protiv kuge, uvođenjem karantene poveo je upravo Dubrovnik.

Sredinom i krajem 14. stoljeća pomorska moć Venecije oslabila je i ulogu glavne pomorske sile u Jadranskom moru polako je preuzimao Dubrovnik. Taj je grad postao  središtem trgovačkih puteva. No, mnoštvo brodova i trgovaca sa svih strana u doba kuge moglo je označiti vrlo jednostavan dolazak Crne Smrti. Uvidjevši opasnost po stanovništvo Dubrovnika, Veliko vijeće je 27.07.1377. donijelo odluku da nitko tko dolazi iz okuženih krajeva, od 30. srpnja 1377., ne smije ući u Dubrovnik prije nego što provede mjesec dana na otočiću Mrkanu ili u Cavtatu.

Dakle, prva karantena u Dubrovniku provodila se na otoku Mrkanu ili u Cavtatu, da bi nešto kasnije bila preseljena na otok Mljet. Ipak, najpoznatiji lazaret u Dubrovniku jest onaj u predgrađu Ploče, sa deset lađa koji je u potpunosti sačuvao svoj povijesni izgled. Turski putopisac Evlija Čelebija boravio je u tom lazaretu 1664. godine i za sobom ostavio opis lijepih zgrada nalik gostionici sa lijepim sobama. Jedina zamjerka mu je bila i sama bit lazareta, a to je da se iz lazareta nije moglo izaći.

 
26. 7. PDF Ispis E-mail

Crkva danas slavi roditelje Blažene Djevice Marije, Sv. Joakima i Anu.

Jeste li znali da u Vatikanu postoji župa sv. Ane, a i crkva posvećena majci Blažene Djevice Marije. Crkva se nalazi uz Vrata Svete Ane, što je ujedno i službeni međudržavni prijelaz Vatikana I Italije.

Crkva Sv. Ane u Vatikanu posvećena je još 1583., ali je potpuno dovršena tek 1775. Ova crkva postala je župnom crkvom tek 1929., tj. nakon stupanja na snagu Lateranskih ugovora i na zahtjev Pape Pia XI.

Godine 2004. sveti Ivan Pavao II. bio je u pastoralnom posjetu zajednici sv Ane. Tada je rekao, navodimo:

"Zahvaljujući stalnim naporima svih, crkva sv. Ane je postala oazom duha, molitve, a liturgijska slavlja uvijek su prožeta velikom pobožnošću... Vaša crkva, koja se nalazi na samom ulazu u Vatikanu, je župa u kojoj osjećam posebno zajedništvo. Uvjeravam vas da ste uvijek u mojim molitvama."

Godine 2013. na prvu nedjelju svoje papinske službe, papa Franjo slavio je misu u župnoj crkvi Sv. Ane u Vatikanu. Na misi su sudjelovali vatikanski djelatnici te stanovnici četvrti Borgo. Osvrćući se na evanđelje Papa je primijetio kako često osuđujemo, blatimo i tučemo po drugima, ali Bog je milosrdan. …Isusova je poruka milosrđe. To je – prema Papinu uvjerenju - najjača Gospodinova poruka. Isus je sam rekao da nije došao zbog pravednika, nego zbog grešnika. Isus je došao zbog nas, rekao je papa Franjo, kada se priznamo grešnicima i zatražimo njegovo oproštenje.

 
25.7.2016 PDF Ispis E-mail

Crkva danas slavi sv. Jakova starijeg, apostola, ali mi ćemo se posvetiti hodočasničkom putu kojeg su nekad zvali najvažnijom cestom u Europi. Danas taj put nazivamo Camino de Santiago  ili hrvatski - put sv. Jakova.

Ukratko ćemo danas govoriti o francuskoj ruti ovog hodočasničkog puta koja počinje u Saint-Jean-Pied-de-Port  te vodi 769 kilometara kroz Španjolsku, sve do Santiaga de Compostele, grada u kojem se nalazi grob svetog Jakova apostola. UNESCO je 1993. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Na samom putu je tijekom 11. i 12. stoljeća izgrađen veći broj crkava, ali i prenoćišta. Cijeli se Put prelazi u prosjeku za 30 dana, što znači da dnevno treba prehodati 26 kilometara.

Na Camino Francés nalaze se prenoćišta u kojima se za mali novac može prespavati, naravno ukoliko imate hodočasničku putovnicu. U tu putovnicu udaraju se pečati u svakoj crkvi ili prenoćištu. Ta iskaznica se kasnije pokazuje u Santiagu de Composteli i ona je preduvjet za dobivanje diplome hodočasnika. Pored toga moraju biti ispunjeni i slijedeći uvjeti: morate prijeći najmanje 100 kilometara hodočašća pješice, odnosno 200 kilometara biciklom ili konjem. Put je u cijelosti markiran školjkom - jakobovom kapicom.

Hodočašće nakon 769 kilometara završava u glavnom gradu španjolske Galicije Santiagu de Composteli. Sant- iago u prijevodu znači sveti Jakov. UNESCO je proglasio Stari dio grada svjetskom kulturnom baštinom. Santiago ima i jedno od najstarijih sveučilišta u Europi i svijetu. Mi ćemo pak spomenuti katedralu sv. Jakova.

Izgradnja sadašnje katedrale počela je 1075., a posljednji kamen postavljen je 1122. Katedrala je naknadno ukrašavana i proširivana između 16. i 18. stoljeća. Ispred katedrale nalazi se zlatna školjka, simbol sv. Jakova. Svakog dana u podne služi se sveta misa za hodočasnike na kojoj se čitaju zemlje iz kojih ti hodočasnici dolaze.

 
NEČUVENO OMALOVAŽAVANJE (Lk 10,13-16) PDF Ispis E-mail

5.listopada

Ono što se najgore može dogoditi nama ljudima jest preziranje najčistije Riječi koja je među nas došla iz ljubavi. Mi koji plačemo, i to opravdano, jer je lice zemlje u svakom pravcu zasuto preziranjem čovjeka po čovjeku, trebamo doista poderati odjeću, videći da je, ne samo čovjek, nego i Sin Božji pregažen tim nečistim zadahom prezira. Omalovažavanje je naša najgora navika. Nije riječ samo o ne poštivanju niti podcjenjivanju. Prezirom stižemo ne samo po krivom i slijepom vrednovanju, nego zato jer na prvom mjestu želimo potvrditi i zadržati vlastiti prigodni ugled, prestiž. Potaknuti nezdravom potrebom potvrđivanja samih sebe, prije davanja važnosti bilo komu drugome. Uvjereni smo da je najbolja metoda da bismo se pokazali boljima, izvrsnijima, da se prema drugima ponašamo kao da su oni ustavno slabiji, manji.

Isus kuša isti nečisti zadah prezira. Njegovo Evanđelje, premda potvrđeno mnogim čudesima, podnosi omalovažavanje. Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista, veli nam svetac dana. Isus, upravo zbog tog omalovažavanja, izriče svoj jao. Jao nije prijetnja, nego sažaljenje i jadanje. To je Njegova bol zbog našega zla. Bol Ljubavi kojoj nije uzvraćena ljubav. Kazna suda nije jao tebi, nego jao meni zbog tebe. Kristov križ postaje jao Boga zbog nezgoda nas ljudi. Po sebi odbijanje nije, kao i svako zlo, protiv Boga. Ono je protiv onoga koji odbija. Tako mi sebi činimo zlo. Ali, budući da zlo ljubljenoga direktno dodiruje srce onoga koji ga ljubi, tako naše zlo direktno i na beskrajan način dodiruje srce Boga, jer nas On ljubi na beskonačan način. Zato naš grijeh izaziva Njegovo jadanje i Njegovu stvarnu patnju. Križ zajedno označuje ozbiljnost Njegove ljubavi i težinu našega zla. Ljubljena ljubav ne prijeti. Ne može ne jadati se i ne umrijeti iz osobite sklonosti. Božja je osobita sklonost nama beskonačna kao i Njegova ljubav.

U tome možemo shvatiti našu slobodu ali i našu strahovitu odgovornost odbijanja. Ali sud odbijanja i zlo koje iz njega proizlazi ne pada na nas, nego na Onoga koji nas nastavlja ljubiti i prinositi se nama. Taj „jao“ Boga je najsnažniji navještaj spasenja. Sve ono što mi smatramo gorim, ništa je pred odbijanjem Gospodinova pohoda. Njegova je patnja razmjena Njegovoj beskrajnoj ljubavi.

Cilj je svake Božje riječi nama ljudima naše obraćenje. Sud je zanemarivanje te ljubavi, koja ipak ostaje neopoziva i pribijena na križ, vječnu Božju patnju prema nama ljudima. On želi spasenje svih ljudi i daje svoga Sina za spasenje svijeta. Navještaj je najuzvišeniji oblik nasljedovanja. On nas združuje s Isusovom patnjom. Stavlja nas sa Sinom. Izloženi smo zajedno s Njim. Mi smo poslani svjedoci Očeve ljubavi. (fač)

 
ČAR NEVIDLJIVOGA (Iv 1,47-51) PDF Ispis E-mail

6.listopad

Živimo u vremenu „povratka nevidljivoga“. Naš se svijet naseljava nevidljivim prisutnostima, onim anđela i demona. To nas nikako ne bi trebalo čuditi jer pučka pobožnost nije nikada napustila te figure, ukorijenjene u religioznu misao čovječanstva. Tisućama godina anđeo i demon pratili su razmišljanje ljudi o vlastitom postojanju, o svijetu i o Bogu, dajući tako lice silama dobra i zla koje se sukobljavaju u srcu čovjeka i povijesti. I sada, nakon modernih obmana čovjekove središnjosti, anđeli i demoni vraćaju se u opticaj na putove čovječanstva koje uočava intenzivnu nostalgiju za nevidljivim.

Nostalgiju za anđelom možemo tumačiti kao jednostavni znak potrebe da se osjećamo zaštićenima i umirenima u društvu koje, s padom vrednota i zatamnjenjem nadnaravnoga, osjetilo samoću i nesigurnost. Ali je to i očiti znak potrebe svetoga i nadnaravnoga.

Danas slavimo blagdan trojice arhanđela. Rafael je anđeo ozdravljenja. Njegov ime znači „Bog ozdravlja“. Rafael je anđeo koji ozdravlja naše odnose. Ozdravlja odnose između muškaraca i žene i sinova i roditelja. Danas su mnogi su odnosi narušeni. Ne možemo svoje odnose temeljiti samo na vlastitoj ljubavi, želji i osjećajima. Dobro znamo da su to krhki materijali. Zato imamo potrebu anđela Rafaela da ozdravi mnoge odnose u krizi, da pročisti našu ljubav i osjećaje od svih pomućenja i uznemiravanja, tako da svatko može prihvatiti drugoga kakav jest.

Mihael je najveći od svih anđela. Njegovo ime znači „tko je kao Bog“. On je branitelj čovjeka. On je zaštitnik, anđeo čuvar koji nas smješta blizu Bogu. On nas obavija zaštitničkom i spasenjskom Božjom snagom. On nas isto tako nuka da se pitamo: „Tko je jednak Bogu?“. Trebamo postaviti to pitanje. Mi ne bismo željeli ovisiti o Bogu. Željeli bismo biti apsolutno biće. Željeli bismo se automatski samo-odrediti. Mihael nam upućuje pitanje koje nas ne ostavlja na miru: „Tko je kao Bog?“ Samo klanjajući se Bogu bit ćemo doista osobe. Postat ćemo sposobni ljudski međusobno živjeti.

Gabrijel je anđeo novosti. Njegovo ime znači „Bog je jak“. On je donio najveću novost na našu zemlju. Navijestio je Djevici Mariji da će roditi Boga-s-nama. On je navjestitelj Božje svemogućnosti. Ono što je nama nemoguće, nije Bogu. Bog, svojoj jakošću, nadilazi našu slabost.

Pomoć nevidljive stvarnosti nije automatska. Ništa se ne može dogoditi bez naše suradnje. Anđeli nam pokazuju načine da postignemo ono bez čega ne možemo živjeti kao ljudi i vjernici. Anđeli nas pozivaju na obraćenje, na zalaganje, na poslanje sve do davanja vlastitoga života. (fač)

 
<< Početak < « 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 » > Kraj >>

Stranica 69 od 72