Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 16 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 561917


Misao - pripremio fra Paviša Norac Kevo


01.08. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 1889. umro je Ivan Kukuljević Sakcinski, političar i književnik, jedan od vođa hrvatskog narodnog preporoda.

Ivan Kukuljević Sakcinski osnovno školovanje i gimnaziju završio je u rodnom Varaždinu. Potom upisuje studij filozofije u Zagrebu, ali studij prekida jer odlučuje postati profesionalnim časnikom. Prvo časničko mjesto dobiva u Beču. I upravo će u Beču upoznati Ljudevita Gaja, te će ga on oduševiti za preporodni pokret. Zato Sakcinski napušta vojnu službu i vraća se u Hrvatsku gdje se odlučuje baviti politikom. U godinama koje su slijedile bio je veliki sudac Varaždinske županije, i veliki župan zagrebački. Kad je riječ o književnom radu, Sakcinski je pisao stihove, drame, pripovijetke, putopise, političke i kulturno-povijesne članke i rasprave. U književnom stvaranju izraziti je nacionalni romantičar. Ono po čemu danas najviše pamtimo hrvatskog političara i književnika Kukuljevića Sakcinskog jest njegov govor u saboru iz 1843. Bio je to prvi saborski govor na hrvatskom u kojem se Kukuljević zalagao za uvođenje hrvatskoga jezika umjesto latinskog kao službenoga. Te 1843. Sakcinski je rekao:

Još ne zna većina naroda našega, kakva je to višnja slast i milina svojim prirođenim materinskim jezikom govoriti moći i smjeti, to iskreno može ćutiti samo onaj koji je duže vrijeme među tuđim narodima u tuđim državama morao živjeti. Mi naš jezik čuvamo samo za družinu i za naše kmetove. U občinski život i u poslove uveli smo još u barbarskim vremenima latinski…; u društveni život i obitelj našu uvukao se s vremenom jezik njemački i promijenio je našu prirođenu narav i način mišljenja otaca naših; u Primorju učinio je isto jezik talijanski. Što smo mi time postigli nego to: da smo se otuđili sami od sebe i da mnogi od naroda našega niti ne znaju od kojega su naroda i koji puci po rodu, po krvi, i po jeziku k nama spadaju!!!

Također je dodao:

Tko može cijelomu jednomu narodu zabraniti, da svojim prirođenim jezikom govori...

Čitam ja sada u očima Vašim slijedeću misao: da mi dopuštenje, da se naš materinski jezik u javni život i u poslove uvede, nikad i nikad zadobiti nećemo! A ja pitam slobodnim duhom: tko može cijelomu jednomu narodu, ako je taj i Bog zna, kako malen, ako istinitu i krepku volju ima, zabraniti, da svojim prirođenim jezikom govori, da ga na prvo mjesto stavi, i po tom narodnost svoju digne...

Sve je završio Kukuljević Sakcinski slijedećim riječima:

I zato na kraju molimo; da suvremeni naš jezik po primjeru drugih europskih naroda uvedemo u javni život i poslove, te da mrtvi (latinski) živim jezikom zamijenimo; jer ako mi na to nikada niti pomisliti nećemo ostat ćemo kao i do sada ne narod nego sjena naroda, a u Europi među narodima, koji se svi živim jezicima služe, biti ćemo kao zapušteni mali otok u moru, i umrijeti ćemo zaista prije ili poslije s mrtvim jezikom, i to umrijeti kao onaj čovjek, koji u cijelom svojem življenju za uzdržavanje svog života baš ništa radio nije!!!

Na Kukuljevićev prijedlog, uz nastojanje preporodne većine, Sabor je pet godina kasnije donio povijesni zaključak o narodnom jeziku kao »diplomatičkom«, čime se otvorilo novo razdoblje ne samo u kulturnoj već i u političkoj povijesti hrvatskoga naroda.

Već samo to bilo bi dostatno da Ivan Kukuljević uđe u red najzaslužnijih hrvatskih domoljuba devetnaestoga stoljeća. On je bio i istaknuti znanstvenik, osobito u povijesnim znanostima, političar, predsjednik matice ilirske. Kukuljević je bio i književnik te je između ostalog objavio dramu Juran i Sofija ili Turci kod Siska. Ivan Kukuljević Sakcinski umro je 1889. godine.

 
31.07. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 1947. godine u Marini kraj Trogira rođen je Andrija Matijaš – Pauk.

Kao mlad odabrao je vojni poziv, te odlazi u školu za oklopno-mehanizirane postrojbe u Banja Luci. S vremenom shvaća odnose koji su vladali u tadašnjoj JNA pa se posvećuje struci i sportu. U kratko vrijeme postaje jedno od najpoznatijih imena u vojnom sportu i vrstan poznavatelj tenkova i oklopne borbe.

Dolaskom hrvatske samostalnosti odmah se pridružio dragovoljcima u obrani Domovine. Svoje «vatreno krštenje» doživio je na Baniji. Nakon toga prelazi u 4. gardijsku brigadu i ustrojava samostalnu tenkovsku satniju. 1992. postaje zapovjednikom oklopne bojne 4. gardijske brigade.

Slijedile su borbe za Dubrovnik i Neretvu, akcija «Maslenica», probijanje neprijateljske crte kod Islama Latinskog i glasovita bitka kod Kašića. U akciji «Maslenica», Matijaš je triput ranjen u jednom danu, a u zadarskoj bolnici ostao je tek toliko da mu liječnici saniraju rane te se odmah vratio na bojište. Nakon «Maslenice», Matijaš opet prolazi i šibensko i zadarsko bojište, a 1993. preuzima mjesto načelnika oklopa 4. gardijske. Potom, zbog ranjavanja zapovjednika brigade Krstičevića, preuzima vodstvo u pripremnim akcije «Oluja»; «Zima 94», «Skok 1 i 2» i «Ljeto 95».

U akciji «Oluja» prvi sa svojim tenkistima ulazi u Knin, Šipovo i Drvar. Slijedi akcija «Južni potez» u kojoj je poginuo. Bilo je to na 1995. Poginuo je u naletu, junački, kako je i živio. General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk odlikovan je «Ordenom kneza Domagoja», «Ordenom bana Jelačića», «Ordenom Nikole Šubića Zrinskog» i «Spomenicom Domovinskog rata». U spomen na svog zapovjednika vojnici 4. gardijske brigade nazivaju se i - Pauci.

 
30.07. PDF Ispis E-mail

Svi znamo kako je Hrvatska proglasila neovisnost 25. lipnja 1991. Na današnji dan 1991. priznala nas je jedna baltička država – bila je to Litva. Upravo zato predstaviti ćemo Litvu.

U toj zemlji nalazi se geografski centar Europe! Naime, 1989. znanstvenici francuskog Nacionalnog geografskog instituta locirali su centar Europe u selu Bernotai. Ime Litva jest prvi puta zapisano 1009. godine i to u godišnjaku samostana u Quedlinburgu. Danas Litva ima milijun stanovnika manje od Hrvatske, a njen je glavni grad Vilnius. Litva graniči s Letonijom, Bjelorusijom, Poljskom te ruskom enklavom Kalinjingradska oblast.

Litva je najjužnija i najveća baltička država. U srednjem vijeku bila je jedna od najmoćnijih država istočne Europe. Tijekom 15. stoljeća sklopila je savez s Poljskom što se danas vidi po vjerskom sastavu. Litva je jedina baltička država u kojoj su stanovnici najvećim dijelom rimokatolici. Zanimljivo je reći kako je u 16. stoljeću Poljsko-litvanska unija obuhvaćala golem prostor od Baltičkog do Crnoga mora. Vladari te unije dinastija Jagelović tada je vladala i Ugarsko-hrvatskom personalnom unijom, što znači da su Hrvatska i Litva nekoliko desetljeća imale iste vladare.

Glavni grad Litve je Vilnius, a mnogi ga zovu i Atenom sjevera. Zaštitnik grada je sveti Kristofor. Najljepši dio Vilniusa je stari grad kojeg čine 1487 zgrada i 70 ulica. Sve je to upisano na listu zaštićene svjetske baštine UNESCO-a. Vilnius je poznat i kao grad mnogih crkava. Mi ćemo tek spomenuti katedralu sv. Stanislava i Vladislava koja je podignuta 1387.  Sovjetska je vlada zatvorila katedralu sredinom prošlog stoljeća kako bi u njoj otvorila galeriju, a neko vrijeme je u njoj bila i automehaničarska radionica. Katedrala je vraćena katoličkoj crkvi 1988.

Mnogi će se na spomen Litve odmah sjetiti košarkaških velikana, a drugi će se prisjetiti križeva. Naime, sjeverno od grada Šiauli, nalazi se slavno brdo križeva. Na tome mjestu se polovicom 19. stoljeća dogodilo ukazanje koje nije ostavilo pismeni trag, ali su ljudi rado dolazili na to mjesto i kao spomen na svoje hodočašćenje ostavljali križeve i krunice. Početkom 20. stoljeća tu je bilo 130 križeva, a krajem II. svjetskog rata već tisuću. Za vrijeme sovjetske vlasti hodočašća su na to mjesto zabranjena, ali mnogi su i dalje dolazili. Komunističke vlasti su nekoliko puta poravnavale to mjesto, ali bezuspješno. Svaki puta vjernici su se vraćali i križeva je bilo sve više i više. Danas je tu više od milijun križeva iz cijelog svijeta. Tu je postavljena i krunica s križem iz Domovinskog rata. Tu je i križ svetog Ivana Pavla II. koji ga je darovao tijekom euharistijskog slavlja koje je slavio na tom mjestu 1993. godine. Na podnožju križa piše: "Zahvalan sam litavskom narodu za svjedočanstvo vjere koje je pokazivao kroz povijest na ovome mjestu.". Brdo križeva nalazi se na UNESCO-vom popisu nematerijalne svjetske baštine.

 
29.07. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 2008. u Puli je preminuo slavni hrvatski boksač i zlatni olimpijac – Mate Parlov.

Parlov je rođen 1948. godine, a djetinjstvo je proveo u Imotskom. Kad mu je bilo deset godina obitelj se preselila u Pulu. U školi nije baš volio sve predmete, što se vidjelo i na ocjenama, ali je obožavao hrvatski i francuski. Kada mu je bilo samo 12 godina, učlanio se u boksački klub. Sam Parlov je katkad znao reći, navodimo: “Tko zna što bi bilo sa mnom da se nisam okrenuo sportu”. Ipak, boks nije bila jedina njegova ljubav, naime Parlov je volio i glumu. Naposljetku se odlučio za sportsku karijeru, a ona je bila sjajna. Tako je u amaterskoj karijeri bio dva puta prvak Europe te svjetski prvak 1974. Na Olimpijskim igrama u Munchenu  1972. osvojio je zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji. U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. A onda 1974. odlučuje se za karijeru profesionalnog boksača. Naslov europskog prvaka osvaja već 1976., a naslov svjetskog prvaka dvije godine kasnije. Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, samo 3 poraza i 2 neriješene borbe.

Nakon završetka boksačke karijere Parlov se odlučio za život daleko od sporta i javnosti. Završio je i studij ekonomije, a kasnije je upisao i postdiplomski studij. Završio je i višu trenersku školu, ali nikad se nisam bavio pedagoškim ili trenerskim poslom. Zanimljivo je reći kako je znao skoro sve pjesme Cesarića, Matoša i Ujevića.

 
28.7. PDF Ispis E-mail

Ljetno je pa smo ovu priču posvetili bermudama.

Podsjetimo se ipak kako su Bermudi arhipelag u Atlantskom oceanu koji je i danas  jedno od Britanskih prekomorskih područja. Bermude je "otkrio" jedan španjolski istraživač, ali zbog opasnih grebena nije se ohrabrio na iskrcavanje. Prvi su pak naseljenici bili engleski kolonijalisti koji su  nakon brodoloma na današnji dan 1609. doplivali do otoka. Godine 1620. je uspostavljeno prvo predstavništvo vlade i time su Bermudi postali samostalna kolonija. Stoljećima kasnije, točnije 1968. je usvojen Ustav koji je pojačao težnje za neovisnošću, ali je stanovništvo Bermuda 1995. referendumom odbilo neovisnost.

Danas su Bermudi prekomorsko područje Ujedinjenog kraljevstva. Na čelu je engleska kraljevska obitelj koju zastupa generalni guverner. Sve važne političke odluke, naročito pitanja iz područja vanjske i obrambene politike donosi direktno vlada u Londonu. Zato moramo Vas upozoriti ukoliko se ikada nađete na Bermudima, automobili tamo prometuju lijevom stranom, kao i u Britaniji, ali službena valuta nije funta, već Bermudski dolar.

Mnogi ipak ovo daleko mjesto povezuju sa slavnim bermudskim trokutom, ili pak kratkim hlačama popularno zvanim – bermudama. Mi ćemo reći nešto više o tim znanim hlačama.

Bermude su kratke hlače do koljena koje nose muškarci i žene. Svoje ime mogu zahvaliti upravo Bermudama jer su tamo iznimno popularne, te su čak ušle i obvezni dio poslovnog odijevanja. Bermude su izum britanske vojske, koja je tražila pogodnu odjeću za svoje vojnike koji se bore u tropskim krajevima. I danas su bermude dio odjeće Britanske kraljevske mornarice. Druga pak priča kaže kako je tijekom drugog svjetskog rata došlo do manjka odjeće na Bermudima. Tada se direktor jedne od mnoštva banaka na tom otoku zabrinuo kako njegovi uposlenici neće biti primjereno odjeveni, pa je naredio lokalnom krojaču da napravi hlače slične onima koje je nosila mornarica. Tako je počela priča o bermudama kako poslovnoj odjeći. Nakon rata mnogima se turistima svidio izum bermude te su ih jednostavno raznijeli svijetom. Mnoge tvrtke na Zapadu prihvatile su ih kao dio poslovnog odijevanja, ali u kombinaciji s dugim čarapama, kravatom I sakaoom.

 
<< Početak < « 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 » > Kraj >>

Stranica 68 od 72