Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 561946


Misao - pripremio fra Paviša Norac Kevo


06.08. PDF Ispis E-mail

Godine 1897. u Concesiu u talijanskoj Lombardiji rođen je Giovanni Battista Enrico Antonio Maria Montini. 66 godina kasnije taj će dječak postati 262. papa – Pavao VI.

Blaženi papa Pavao VI. bio je doktor kanonskog prava, a radio je i u vatikanskoj diplomaciji. Kao milanski nadbiskup, dobio je nadimak “nadbiskup radnika”. Godine 1958. imenovan je kardinalom, a za papu je izabran 1963. Bio je blag ali odlučan, zaljubljen u Istinu, vodio je Petrovu lađu u burnim godinama za Crkvu i svijet. Nakon što je izabran za papu odmah je pred sobom imao velik izazov: privesti kraju II. vatikanski sabor. To je i učinio. Nakon toga posvetio se provođenju koncilskih ideja.

Proširio je i kardinalski zbor kardinalima iz svih krajeva svijeta i ustanovio novu sinodu biskupa. Ukinuo je indeks zabranjenih knjiga te proveo reorganizaciju vatikanske kurije. Trudio se oko uspostavljanja diplomatskih i prijateljskih odnosa sa svim narodima. Tijekom petnaestogodišnjega pontifikata, papa Montini čvrsto se zauzimao za mir u svijetu, jačajući misionarsku dimenziju Crkve. Postao je apostol mira do na kraj zemlje, tijekom apostolskih putovanja stigao je na svih pet kontinenata. Nezaboravan je njegov govor pred skupštinom Ujedinjenih naroda u New Yorku, 1965. i njegov uzvik protiv rata: „Nikada više rat, nikad više! Mir, mir mora upravljati sudbinama naroda i čitavoga čovječanstva!“ Pavao VI. nije bio ravnodušan ni prema patnjama afričkih naroda, koje je slomila bijeda. Velik ugled u svijetu pribavilo mu je i njegovo zalaganje za trajan i pravedan mir. Istupao je protiv svake agresije i rata i tražio miroljubiva rješenja međunarodnih problema  u Vijetnamu, Izraelu, Nigeriji, Sjevernoj Irskoj. Godine 1967. Papa Pavao VI. objavljuje encikliku „Napredak naroda“. Razvoj je – piše Papa – novo ime mira“, i pojašnjava kako razvoj mora biti cjelovit i „usmjeren na promociju čitava čovjeka, svakoga čovjeka“.

Promicatelj „civilizacije ljubavi“, Pavao VI. svojim naporima za mir pridružuje trajno ekumensko zauzimanje, u uvjerenju da će kršćani, samo ako su jedinstveni, moći biti čimbenik pomirenja među narodima. Njegov susret s carigradskim patrijarhom Atenagorom 1964. godine u Jeruzalemu, njihov bratski zagrljaj ganuo je i katolike i pravoslavne. Papa Pavao VI. poznat je i po izrazu koji i danas često upotrebljavamo – civilizacija ljubavi. Također je proglasio sv. Benedikta zaštitnikom Europe.

Za Hrvatsku je osobito važno da je upravo blaženi Pavao VI. 1977. godine trajno ujedinio hrvatski dio Istre apostolskim pismom "Prvih godina XIX. stoljeća". Spomenutom je bulom Pazinska apostolska administratura ušla u sastav Porečke biskupije. Apostolsko pismo Pavla VI. stupilo je na snagu 1978. godine. Proslava crkveno-pravnog sjedinjenja održala se iste godine u Eufrazijevoj bazilici u Poreču pod geslom "Istarska Crkva jedna.". Blaženi Pavao VI. preminuo je na današnji dan 1978.

 
05.08. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 1995. točno u dvanaest sati hrvatski je radio objavio slijedeću vijest: Oslobođen je Knin. Na kninsku tvrđavu izvješen je dvadesetmetarski hrvatski stijeg.

Oslobađanje Knina imalo je posebnu težinu - taj je grad, naime, od ljeta 1990. bio središte pobune lokalnih Srba. Započeta balvan revolucijom, odnosno blokiranjem prometnica trupcima, ta je pobuna s vremenom prerasla u zvjerske napade na hrvatske gradove i sela, ubijanje i protjerivanje nesrpskog stanovništva. Zato je vijest o oslobađanju Knina i vihorenje velike hrvatske zastave na njegovoj tvrđavi izazvalo erupciju oduševljenja kakva se godinama nije vidjela. Slavilo se diljem Hrvatske. U Zvonimirov grad prve su ušle 7. i 4. gardijska brigada. Već idućega dana u Knin je stigao i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman Na kninskoj je tvrđavi još jednom podigao 25-metarski hrvatski barjak.

Tog 5. kolovoza oslobođeni, među ostalim i Vrlika, Kijevo, Drniš, Benkovac, Gračac, Lovinac, Plaški i Hrvatska Dubica. Do večeri je ostvareno 80 posto planiranog.

Šestog kolovoza 1995. Hrvatske su se snage spojile s HVO-om i Petim korpusom Armije BiH na granici Hrvatske i BiH. Time je spašena bihaćka enklava, te je vjerovatno spriječen još jedan zločin.

Šestog kolovoza 1995. oslobođeni su i Petrinja, Slunj, Kostajnica, Plitvička jezera, Obrovac, Glina. Zadnjeg dana Oluje oslobođeni su i Turanj i Tušilović, tako da su Karlovčani konačno mogli odahnuti. Nakon četiri godine uzbuna, mogli su proslaviti mir.

7. kolovoza 1995. u 18 sati ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je akcija Oluja  s vojnog aspekta - završena. Hrvatske snage su izašle na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske. U samo 84 sata oslobođeno je nešto manje od 10 i pol tisuća četvornih kilometara. U najvećoj vojnoj akciji Domovinskog rata, poginula su 174 hrvatska branitelja, a tisuću i 430 ih je ranjeno.

Nakon „Oluje“ u rukama pobunjenih Srba ostalo je područje uz hrvatsku granicu sa Srbijom. To je riješeno mirnim putem, Erdutskim sporazumom iz 1995. Prema tom sporazumu, istočna Slavonija je vraćena Hrvatskoj nakon dvogodišnjeg prijelaznog razdoblja. I na kraju, operacijom Oluja otklonjena je svaka sumnja o sposobnosti Hrvatske da preživi kao samostalna država.

I evo nekoliko riječi o hrvatskom kraljevskom gradu Kninu.

Knin je u ranom srednjem vijeku postao sijelo župana, hrvatskih vojvoda, kraljeva i banova, a jedno vrijeme i sjedište hrvatskog biskupa. U pisanim izvorima ime Knin prvi put se javlja sredinom 10. stoljeća u ispravi kralja Krešimira I. U 10. i 11. stoljeću stari grad Knin je bio jedna od povremenih prijestolnica hrvatskih vladara.

U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom Hrvatske države te se i danas naziva Zvonimirovim gradom. Tako kninska  utvrda postaje upravno, administrativno i vojno središte hrvatskog kraljevstva. 1040. osniva se i Kninska biskupija, a biskup nosi naslov Hrvatski biskup sa sjedištem u Polju, u crkvi Sv. Marije tik uz Kninsku tvrđavu. U 19. stoljeću fra Lujo Marun je upravo u Biskupiji kod Knina pronašao dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe Velikoga Zavjeta. To je najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti.

Evo i nekoliko podataka o svima nam znanoj Kninskoj tvrđavi.

Njena je gradnja počela još u 9. stoljeću. U 16. stoljeću prostor tvrđave podijeljen je na veći i manji grad. Manji se začeo na vrletnom i uskom sjeveru i imao je vojnu ulogu. Veći grad se protezao na jug i u njemu su živjeli župani, banovi i kraljevi.

Tijekom stoljeća, svaki novi gospodar tvrđave gradio je, rušio i dograđivao njene zidine.

Svoj današnji izgled tvrđava je dobila za vladavine Venecije krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

Niz zgrada i zidina kninske tvrđave nalaze se na 345 metara nadmorske visine, odnosno - 100 metara iznad grada Knina. Ta je tvrđava duga 470 metara, a na najvišem dijelu široka 110 metara. Obrambeni zidovi, koji je okružuju sa svih strana u dužini od gotovo 2 kilometra, mjestimično su visoki i do 20 metara. Kninska tvrđava jedan je od najvećih hrvatskih fortifikacijskih spomenika.

 
04.08. PDF Ispis E-mail

Prije 20-ak godina iz Knina i okolnih mjesta dolazile su nam samo loše vijesti i tako je bilo sve do kolovoza 1995. A onda, nakon višegodišnjih pregovora Hrvatska je 4. kolovoza 1995. krenula u vojno-redarstvenu akciju kako bi vratila skoro petinu svog teritorija u ustavno – pravni poredak.

U tri sata ujutro, 4. kolovoza 1995. na bojišnici dugoj 630 kilometara izgledalo je kao da se ništa ne događa. No, bio je to samo prividni mir, sat kasnije, mirovne snage UN-a u Hrvatskoj dobile su službeno upozorenje da počinje vojno-redarstvena operacija uspostavljanja ustavno-pravnog poretka u sektorima Sjever i Jug. Ipak, još 60 minuta nije se dogodilo ništa što bi remetilo tešku sparinu. A potom, točno u 5 sati ujutro, započeo je topničko-raketni udar. Drugim riječima u pet sati počela je „Oluja“. Već prvog dana hrvatske su snage probile prve crte vojske pobunjenih Srba na 30 taktičkih smjerova u bjelovarskom, zagrebačkom, karlovačkom, gospićkom i splitskom zbornom području. Prvi dan akcije, odvijao se prema planu jer oslobođen je i Sveti Rok, a hrvatske postrojbe već su bile pred Kninom.

I još jedna priča koju svakako ne smijemo zaboraviti. Točno 20 godina nakon početka vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu je posvećen oltar i crkva Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, samostan i župa sv. Ante Padovanskog u Kninu pokrenuli su projekt izgradnje zavjetne crkve Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta kao zahvalnost Bogu i Gospi na daru slobode i neovisne Republike Hrvatske. Temeljni kamen postavljen je 2011. godine. Podsjetimo se zato i jednog događaja s kraja 19. stoljeća.

Godine 1892. fra Lujo Marun je u Biskupiji kod Knina pronašao dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe Velikoga Zavjeta.

Gradnja crkve u kojoj je pronađen najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, započela je u 9. stoljeću, ali ju je dovršio tek hrvatski kralj Zvonimir. Pralik Gospe Velikoga Zavjeta izrađen je u 11. stoljeću. Evo i opisa tog izuzetnog spomenika vjernosti Hrvata Majci Božjoj. Na ravnoj plohi nalazi se Pralik Gospe, koja drži ruke na prsima s dlanovima okrenutim prema van. Oko glave je aureola, a preko ramena prebačen plašt. Urezan je križ iznad glave i iznad čela. Ispod Pralika Gospe je luk na kojem je latinski natpis. "SALVE REGINA SALVE VIRGO" ili hrvatski - Zdravo Kraljice, zdravo Djevice.

Stoljećima kasnije s Gospom Velikoga Zavjeta započela je duhovna obnova pod nazivom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Slavlje je počelo 1976. na Gospinu otoku u Solinu. Tom prigodom Pralik je odliven u srebru i zlatu te se čuva u solinskoj crkvi Male Gospe. Slavlje trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata nastavljeno je u Biskupiji kraj Knina, a završeno je 1984. u Mariji Bistrici.

Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz crkve sv. Marije u Kninu, čuva se danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Nakon uspostave Vojnoga odrinarijata Republike Hrvatske, Gospa Velikoga Zavjeta postala je njenom zaštitnicom, te zaštitnicom hrvatskih branitelja.

A na kraju ove priče evo i djela jubilejske molitve Gospi velikoga zavjeta, kardinala Franje Kuharića:

Presveta Bogorodice i Majko naša!

Kraljice Hrvata, najvjernija Odvjetnice Hrvatske!

Izručujemo Ti, posvećujemo Ti narod i Crkvu Hrvata.

Povjeravamo se Tvojoj zaštiti.

Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu,

ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro,

da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu Nasljedniku

u zajedništvu Katoličke Crkve.

Najvjernija odvjetnice Hrvatske, to Te molimo!

Amen!

 
03.08. PDF Ispis E-mail

Ivan Dragutin Stjepan Zajc, većini znan kao Ivan plemeniti Zajc, hrvatski skladatelj i dirigent rođen je u Rijeci na današnji dan 1832. Zajčeva glazbena nadarenost vrlo je rano uočena te je već u šestoj godini javno nastupao svirajući violinu i klavir. Nakon srednje škole Zajc se posvetio studiju glazbe, te odlazi na Milanski Konzervatorij. Za vrijeme studija redovito je dobivao nagrade kao jedan od najdarovitijih učenika. Posebno priznanje bila mu je prva nagrada za operu La Tirolese koja je iste godine izvedena na školskoj pozornici. Završivši studij, Zajc je mogao ostati u Milanu kao dirigent kazališta Teatro alla Scala, ali se vratio u Rijeku. Tu je prihvatio mjesto dirigenta i koncertnog majstora Gradskog kazališnog orkestra. Istovremeno marljivo sklada s zapanjujućom brzinom i lakoćom.

1862. godine odlazi u Beč gdje se uspješno bavi pisanjem opereta. Već od prve operete 'Momci na brod',  Zajc je imao veliki uspjeh kod publike što su slijedeće operete samo potvrdile. No, u Beču je napisao i svoje prve kompozicije na hrvatski tekst. Tu treba istaknuti rodoljubni zbor 'U boj' koji će kasnije uvrstiti u operu Nikola Šubić Zrinjski.

Nakon osam godina u Beču, Zajc se vraća u domovinu, ovaj put u Zagreb, gdje je postao direktor i dirigent prve stalne hrvatske opere. Tu je proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla. Tako je pod Zajčevim vodstvom, u 19 godina izvedeno oko 50 opera i desetak opereta. Zajc nije samo utemeljitelj hrvatske opere kao umjetničke ustanove već je opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio i u stvaralačkom smislu. Naime, do njegova dolaska u Zagreb, bila je izvedena samo jedna hrvatska opera - Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog.  Njegovo pak scensko remek-djelo, opera 'Nikola Šubić Zrinjski' i danas je svježe i živo.

U razvoju hrvatske glazbe, Zajc je imao značajnu ulogu. Djelujući kroz dugo vremensko razdoblje kao organizator, dirigent, pedagog i skladatelj, započeo je i uspješno vodio borbu za ozbiljnost muzičkog stvaralaštva. Ivan plemeniti Zajc, hrvatski skladatelj i dirigent umro je 1914. godine.

Ali kako bismo završili priču, a da nismo spomenuli operu Nikola Šubić Zrinjski.

Prisjetimo se prvo povijesnog događaja koji je poslužio kao inspiracija hrvatskom skladatelju.

Velikoj turskoj vojsci pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenog i vezira Mehmeda Sokolovića 1566. ispriječila se na putu prema Beču mala tvrđava Siget i nevelika skupina hrabrih ljudi. Upornom i hrabrom obranom, pod zapovjedništvom hrvatskoga bana Nikole Zrinjskog, turska je vojska zadržana mnogo duže nego je to itko mogao očekivati. I nakon nestanka svake nade da će stići pomoć carskih bečkih trupa, posada Sigeta ustrajala je u obrani grada. Kada je postalo jasno da se grad više ne može braniti, šačica preživjelih branitelja predvođena svojim zapovjednikom Nikolom Zrinjskim krenula je u svoj posljednji juriš u rujnu 1566.

Sve je ovo bilo inspiracija skladatelju Ivanu Zajcu koji je na libreto Huge Badalića skladao operu Nikola Šubić Zrinski. Ona je prvi puta izvedena u Zagrebu 1876, 310 godina nakon slavne bitke. Ova je opera postala najpopularnije hrvatsko glazbeno scensko djelo. O strogo glazbenoj vrijednosti Nikole Šubića Zrinskog mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Veliki Boris Papandopulo, jednom je prilikom rekao, navodimo: “Postoje opere i postoji Zrinski“.

I na kraju klikom na ovaj link poslušajte malo manje poznati dio ovog sjajnog domoljubnog djela koje osvaja hrvatske pozornice i danas. To je Zakletva Zrinjskog. Uživajte…

https://www.youtube.com/watch?v=7D9e7eoIryQ

 
02.08. PDF Ispis E-mail

Danas se u franjevačkim i župnim crkvama slavi Blažena Djevica Marija Anđeoska ili Porcijunkula. Mala crkva Gospe od Anđela ispod Asiza, zvana Porcijunkula, svetom je Franji Asiškom bila draža od svih drugih.

U Porcijunkuli ili kapelici Blažene Djevice Marije Anđeoske sveti je Franjo započeo i završio svoj duhovni hod. Franjo je tu kapelicu popravio vlastitim rukama i tu je jasno shvatio Gospodinov poziv. Inače sama kapelica je vjerojatno sagrađena oko 1000. godine, a u Franjino vrijeme bila je napuštena i u jako lošem stanju. Kada se broj braće počeo povećavati, Franjo je zamolio benediktince da mu daruju tu kapelicu. I dandanas, svake godine braća iz Porcijunkule, predvođena gvardijanom, odlaze benediktincima noseći im košaru punu riba, a nakon kratke molitve, benediktinci franjevcima poklanjaju ulje, kao što se dogodilo u Franjino vrijeme.

Porcijunkula je s vremenom postala crkva-majka cijelog Franjevačkog Reda Male braće. Tu je  Franjo dao svetoj Klari franjevački habit. Također je u Porcijunkuli sveti Franjo od Isusa dobio i tzv. porcijunkulski oprost.

Oprost od čistilišnih muka dobivaju oni koji pohode crkvicu, ispovjede se i pričeste, te izmole Očenaš, Vjerovanje i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Danas je taj oprost protegnut na sve franjevačke i župne crkve i može se zadobiti od podneva prethodnoga dana do ponoći današnjega dana.

 
Više članaka...
<< Početak < « 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 » > Kraj >>

Stranica 67 od 72