Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

Župni listić

Login Form



Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 33 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 480477


Povijest PDF Ispis E-mail

Plina – Stablina

Župa Plina pripada Gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Donedavna se prostirala brdovitim, neprohodnim kamenjarom odakle se narod nakon Drugoga svjetskog rata raselio. Većina stanovnika sišla je prema Neretvi i po naselju Stablina župa se danas zove: Stablina - Plina. Na području župe nalazi se veliki broj pretpovijesnih gomila i više nekropola srednjovjekovnih stećaka. Da je kršćanstvo na tom prostoru već u prvim stoljećima bilo rašireno, potvrđuju ostaci starokršćanske bazilike u Sladincu. Plina se prvi put u dokumentima spominje 1571. godine, dakle za vrijeme turske okupacije. Župa je pripadala Podjezerju koju su još od kraja XIV. st. pastorizirali franjevci, najprije iz Ljubuškog, a od 1563. god. iz Zaostroga. God. 1733. makarski biskup Stjepan Blašković pokušao je stvoriti samostalnu župu od sela Pline, Grnčenika i Vidonja. Kako je u ta sva tri sela bilo samo 25 obitelji, franjevci u početku nisu prihvatili tu odluku nego su stavili kapelana koji je služio Vidonje, Plinu, Vrbicu, Struge i Otriće. God. 1747. biskup je odredio da Struge pripadnu Plini a Otrići Dusini, ali se ne zna je li se to ostvarilo. God. 1760. osamostalila se župa Plina bez Struge i Otrića.


Od starih župnih matica sačuvale su se od g. 1825. do 1857. u HAZ-u (R. k. 810, V. k. 811). Neke starije matice čuvaju se u Zaostrogu u kojima su podaci i iz Pasičine.


 

Nova župna crkva Gospe Fatimske počela se gradit u Stablini 1971. godine. God. 1973. dovršena je blagoslovljena kripta koja je do g. 1998. služila kao župna kapela. Iznad kripte crkva je dovršena g. 1999., prema nacrtu arh. Vinka Galića iz Mostara. Crkva, projektirana u obliku ptice u letu, i zvonik uz nju, s dva zvona, obloženi su bračkim kamenom. Posvetio ju je g. 2000. nadbiskup Ante Jurić. Velika ulazna vrata od bijelog hrasta i oraha s brončanim rukohvatima u obliku ribe kao i hrastove klupe u lađi i koru izrađeni su prema nacrtu ing. arh. Joze Vidovića, koji je, uz suradnju liturgičara fra Marka Babića, osmislio i unutrašnjost crkve. U crkvi je betonski kor i podignuto svetište s oltarom prema puku. Do oltara je kip Gospe Fatimske i sv. Ante Padovanskoga. Vitraje na pjevalištu i prozorima te mozaik kod krstionice izradio je ak. slikar Jeronim Tišljar iz Zagreba. U crkvi je reljefni Križni put, rad Antonia Constantinija iz Rima. God. 2002. nabavljene su u Italiji orgulje Prestige II s tri manuala. Prigodom proglašenja kardinala Stepinca blaženim, Zdravko Žderić je darovao župi vrijednu sliku Blaženika, ulje na platnu, rad Smiljana Popovića iz Stoca. U crkvi je, iza oltara, križ, rad Branka Ivankovića, umjetnika iz Bile kod Livna, koji je 2005. god. od bijelog javora izradio i kip. Bl. Marije od Propetog Isusa Petković.

 

Crkveni okoliš, s parkiralištem za automobile, uređen je prema nacrtu spomenutog ing. Vidovića. U potpornom kamenom zidu nalazi se niša s kipom sv. Ivana Krstitelja ispod kojega je kamena česma.

 

Stara župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije (Velika Gospa) na Oblićevcu prvi put se spominje u matičnim knjigama 1773. godine.. U početku je naslovnik crkve bila Gospa od Blagovijesti, a kasnije je dobila naslov Velika Gospa. Na vrhu pročelja je zvonik na preslicu s jednim zvonom. Na pobočnim zidovima lađe je po jedan prozor na luk. U crkvi je Gospin kip i uza nj kipovi sv. Stjepana i sv. Roka. Budući da se okolni narod iselio, crkva je bila dosta zapuštena. U dva navrata, 1981-1982. i 1995. god., obnovljena je izvana i iznutra, a g. 1997. uređen je oko nje nogostup. Bogoslužje u toj crkvi je prigodno, a posebice svečano je baš na Veliku Gospu kada crkvi hodočaste i mnogi vjernici iz okolnih župa. Oko crkve je groblje.


Crkva sv. Ivana Krstitelja na Zavali spominje se u matičnim knjigama 1773. god. i može se zaključiti da je izgrađena nešto prije navedene godine. Proširena je i obnovljena oko 1779. godine. Tada su zazidani stari prozori ispod krova a otvoreni veliki. Crkva ima presvođenu apsidu u kojoj su sa strana kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Liberana, restaurirani g. 2002. U lađi je, u vitrini, kip Bezgrješne. Od 1981. do 1984. god. obnovljena je krovna konstrukcija i dijelom unutrašnjost crkve, a g. 1996. završena je i unutrašnjost. Bogoslužje i u toj crkvi je prigodno, a posebice na blagdan sv. Ivana Krstitelja i sv. Liberana. Spomenimo i da je baš na Zavali završetak križnog puta koji ova župa redovito obavlja na prvu korizmenu nedjelju kada se pješaći od Stabline do Zavale. Oko crkve je groblje.


 

Crkva Velike Gospe u Šarić Strugi podignuta je na istočnoj strani groblja 2004. godine. To je betonska građevina, planira se obložiti kamenom, sa zvonikom na preslicu s jednim zvonom od 270 kg. iz talijanske ljevaonice DE POLI iz Vitorio Veneta. Nacrt je izradio dipl. ing. arh. Ante Barbir a radove izvela "Gradnja Zelić" iz Ljubuškoga. Na betonsku deku postavljen je crijep s bakrenim olucima. Na crkvi su dvoja hrastova vrata i aluminijski prozori. Crkva je uređena i u njoj se slavi sv. Misa svake druge nedjelje.

 

 

Župnik je u početku stanovao u "Fratrovoj kuli", u nekadašnjoj turskoj kuli, po kojoj se i predio zove Kula. Ta kuća-kula preuređena je g. 1868. Pored nje je bila i crkvica sv. Paškala. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kuća i crkva su zapaljene. Župnik je od 1941. do 1943. stanovao u Šarić Struzi. Od g. 1943. do 1956. župa je ostala bez župnika, jer se župnik zbog nasilničkog komunističkog režima nije smio pojaviti u župi.

 

Budući da je narod s brda sišao prema Neretvi, g. 1962. župnik se stalno nastanio u Stablini, gdje je sredstvima Provincije podignuta nova kuća u koju je župnik uselio 1971. godine. God. 2004. započeta je njezina nadogradnja prema nacrtu Vinka Galića iz Mostara, a već sljedeće godine kuća je pokrivena. Radove je izvela "Gradnja Zelić" iz Ljubuškoga, a kuću je obložio bračkim kamenom domaći majstor Mate Štrbić Stipin.

 

U neposrednoj blizini župnog pastoralnog centra nastanile su se Kćeri milosrđa III. samostanskog reda sv. Franje (Blato na Korčuli) koje pomažu u župnom pastoralu, katehizaciji i vođenju crkvenog pjevanja.

 

 


 

Baćina

 

Župa Baćina pripada Gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Proteže se od Graca do Ploča, preko brdovitog kraja prema Baćinskim jezerima. Kršćanstvo je u tom kraju bilo rašireno već u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike sv. Andrije u Sladincu iz VI. stoljeća, najveći spome­nik antičke kulture na širem području grada Ploča.

Za vrijeme turske vladavine Baćinu su posluživali franjevci iz zaostroškog samostana. Župa je prvotno bila u zajedništvu s Podacom, a kasnije su je posluživali župnici iz Graca. Danas je poslužuje župnik-franjevac iz Pline-Stabline.

Matične knjige su postojale od 1746. god., ali su stradale u Drugom svjetskom ratu zajedno sa župnom kućom.

Župna crkva sv. Jurja, mučenika podignuta je na mjestu starije crkve 1872. go­dine. Za cijelo vrijeme komunističke vladavine u crkvi se nije mogla slaviti misa. Nije bilo dozvoljeno čak ni popravljanje crkve, iako je bilo vidljivo kako se krov urušava. U njoj je rečena sv. misa 1993. god., prvi put nakon 1941. godine, kada su neki župljani sa svojim fratrom pronašli zvona s crkve koja su bila zakopana 1945. Na crkvi je promijenjen krov 2012. U njoj se redovito danas vrši bogoslužje.

 

 

Crkvica sv. Luke evanđeliste izgrađena je, po svoj prilici, kad i crkva sv. Jure, iznad jezera Crniševo na starom groblju. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. Komunistička vlast nije dopuštala u njoj slaviti misu, niti je poprav­ljati, iako je crkva bila bez vrata i krov prokišnjavao. Crkva je obnovljena 1993. godine. U njoj se slavi sv. Misa prigodno.



 

Župna kuća, uz koju je 1863. podignuta kapela sv. Ilije, zapaljena je u Drugom svjetskom ratu, a župniku je bilo zabranjeno nastaniti se i dolaziti u župu tako da župa do danas nema župne kuće. U kapeli sv. Ilije slavi se sv. Misa baš na Ilijin dan.

 

 

Župa pripada Neretvanskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije.