Hrvatski ban Petar Berislavić ustoličen je 1509. za vesprimskoga biskupa, a tri godine kasnije preuzeo je i vranski priorat. Kao hrvatski ban od 1513. u cijelosti se posvetio zaustavljanju turske ofenzive prema zapadu granica. U trenutku preuzimanja obrane Bosne i Hrvatske unutrašnjopolitičke prilike bile su nesređene. Kako bi namaknuo sredstva za ratovanje, ban prodaje i zalaže sve što može: vlastita imanja, posjede vranskoga priorata i zemlje svojih rođaka i suboraca, udara izvanredne namete, oporezuje kaptole, sela i seoske župe. Od njegovih pobjeda nad Turcima najpoznatija je ona iz 1513. kod Dubice. Turci su tu doživjeli strašan poraz. Pretpostavlja se, da je tada izgubilo živote između 4 i 7 tisuća turskih vojnika. Među poginulima bilo je i četvero turskih vojvoda, dok je peti bio zarobljen te je zajedno s ostalim zarobljenicima poslan kao dar kralju Vladislavu. Sjajne vijesti o velikoj hrvatskoj pobjedi brzo su se pročule po svim kršćanskim zemljama. Papa ga je tada obdario mačem i šeširom.

O hrabrom junaku i slavnom ratniku banu Petru Berislaviću mnogo se pričalo. Ban Berislavić uspješno je ratovao protiv Turaka sedam godina. Od turskih navala Berislavić je obranio Knin, Skradin, Ostrovicu, Krbavu, Jajce. Novac za obranu dolazio je na njegovu molbu s raznih strana, a od Pape  je dobio pomoć u žitu, streljivu, topovima i novcu.

Ban Petar Berislavić poginuo je na povratku iz bitke, zapavši u tursku zasjedu. Naime, u planini Plješevici ban je sa svojih 300 ratnika razbio i natjerao 800 turskih vojnika u bijeg. Prigodom potjere Berislavić je zaostao zbog nezgode s konjem. Baš kad je riješio problem Turci su ga iznenada napali. Ban Petar Berislavić tu je s mačem u ruci - poginuo. Prema nekim izvorima bilo je to 20. svibnja 1520.

Berislavić je bio prijatelj i zaštitnik mnogih hrvatskih humanista, a s Markom Marulićem je i prijateljevao. Stoljećima kasnije Ivan Meštrović izradio je za gradsku ložu u Trogiru reljef s likom Petra Berislavića.