Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 6 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 575715


16.05. PDF Ispis E-mail

Crkva se danas spominje sv. Ivana Nepomuka koji je rođen oko 1350. godine u negdašnjem Pomuku, danas Nepomuku u zapadnoj Češkoj. Oko 1380. zaređen je za svećenika, a imenovanjem iz Rima iste je godine postavljen za upravitelja župe sv. Gala u Pragu. Istodobno je obavljao i službu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana Jenštejna.

 

Ivan Nepomuk također je u Padovi izučavao pravo iz čega je stekao doktorat. Vratio se potom u Prag gdje su ga imenovali kanonikom crkve sv. Petra i Pavla u Višegradu. Najvažnija njegova služba započela je kad je postao generalni vikar pobožnog, ali energičnog nadbiskupa Jenštejna. Nadbiskup je, naime, ušao u spor sa svojeglavim kraljem Vjenceslavom IV. koji je htio postati apsolutni gospodar Crkve u Češkoj. Nakon smrti opata Raceka želio je u samostan postaviti svoga povjerenika i tamo osnovati novu biskupiju. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u crkvene poslove. Monasi su izabrali novog opata kojega je kao generalni vikar potvrdio Ivan Nepomuk. Time je navukao kraljev bijes. S drugim svećenicima je zatvoren i mučen. Ostali zatočenici pušteni su uz prisegu da će šutjeti o svojim mukama, a Nepomuk je noću bačen u rijeku Vltavu.

 

Tijelo mu je pronađeno i najprije pokopano u crkvi Svetoga Križa, a potom preneseno u katedralu sv. Vida u Pragu. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je svetim 1729. godine u Lateranskoj bazilici, i to kao mučenika ispovjedne tajne.

 

Danas dan svoga grada slave Omišani. Naime, zaštinik ovog zanimljivog mjesta smještenog na ušću rijeke Cetine jest sv. Ivan Nepomuk.

 

Svoje ime grad vuče iz slavenske riječi Holm/Hum, što znači brdo, brijeg. Postoji i druga teorija po kojoj ime dolazi od grčke riječi za rijeku Cetinu. Koja je od ove dvije teorije istinita teško je reći. Ono što znamo jest kako je tijekom srednjeg vijeka grad nosio ime Olmissium, Almiyssium, a u doba mletačke vlasti Almissa. Prvi pisani dokument o Omišu potječe iz X. stoljeća.

 

Tijekom srednjeg vijeka Omišani su bili najpoznatiji kao vješti gusari. To im je olakšao položaj grada, ali i njihove lagane i brze brodice. Činjenica je da nisu imali kriterija pri napadanju brodica pa je to bio povod što su mnogi plaćali danak Omišanima za mirnu plovidbu. Međutim svaki mir s gusarima bio je kratka vijeka pa su protiv Omišana morale djelovati i papinske brodice. Naposlijetku, gusari su posustali, a 1444. Omiš dolazi pod vlast Mletačke republike, u čijem sastavu ostaje sve do propasti Venecije. Nakon toga grad na ušću Cetine dolazi pod vlast Austrije, pa Francuske, pa opet Austrije. Tako je bilo sve do kraja I. svjetskog rata.

 

Danas su najpoznatiji dijelovi Omiša tvrđave Fortica i Mirabela. Fortica se nalazi na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje to je bilo važno, jer se s nje pruža pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine, na otoke Brač, Hvar i Šoltu, te srednja Poljica. Ova je tvrđava ipak ponajviše služila kao sklonište. I danas možete prošetati do Fortice trebat će Vam samo dobra volja i 30 tak minuta. Kada stignete na cilj biti ćete nagrađeni prekrasnim pogledom.

 

Također iz mnoštva sjajnih starih građevina koje su i danas dio Omiša valja izdvojiti crkvu sv. Petra. Ona se nalazi na desnoj obali rijeke Cetine u naselju Priko. U ispravama se prvi put spominje davne 1074. godine. U toj crkvi od 50 metara kvadratnih ugrađeni su ranokršćanski kameni dijelovi. Kraj crkve nekada se nalazio i benediktinski, te franjevački samostan. Splitski nadbiskup Pacific Bizza tu je 1750. godine osnovao glagoljaško sjemenište, koje je ukinuto 1879.

 

Mnogima je na Omiš prva asocijacija festival klapa. I svečana pjesma ovog grada – Na omiškoj stini - izvodi se u klapskom aranžmanu.