Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 19 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 563585


15.05. PDF Ispis E-mail

Zapovjednik Treće jugoslavenske armije general Kosta Nađ uputio je 15. svibnja 1945. posljednju ratnu poruku u Beograd kojom Tita obavještava kako je rat završio na Dravi u 16 sati. Tih svibanjskih dana stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj kretalo se prema svojoj tragičnoj sudbini. Kod austrijskog mjesta Bleiburg predala se glavnina ustaških i domobranskih snaga i civila. I danas se još ne zna točan broj hrvatskih zarobljenika: brojke se kreću od 50 do nekoliko stotina tisuća razoružanih vojnika i civila.

 

Dugo je godina komunistička vlast pokušavala nametnuti mišljenje kako je njihova sudbina odlučena na bojnom polju. Danas je, međutim, poznato da je predaja zarobljenika dogovorena između Britanije i Jugoslavije, i to mnogo prije nego što se znalo koliko će se mnoštvo ljudi zateći u blajburškoj dolini. Međutim, britanci su se odrekli zarobljenika zbog mogućeg sukoba s jugoslavenskim snagama. Partizanske snage odmah su počele odmazdu. Nitko od ubijenih i nestalih nije nikada suđen, pa tako niti osuđen, već su svi pali od osvetničke ruke.

 

Većina izručenih iz Viktringa odmah je strijeljana na Kočevskom Rogu. Tisuće drugih ubijeni su pak na križnim putevima, koje su komunisti ironično nazvali putevi povratka. Ubojice su ubijali i ljude s uniformama i bez njih također i žene i djecu. Žrtve su padale pojedinačno i skupno, te na raznim mjestima, pa je danas teško utvrditi njihov konačni broj. Odgovornost za taj zločin, izvršen poslije rata, pada na vojni i politički vrh komunističke Jugoslavije. Bila je to odmazda prema uzorima staljinističkog sustava.

 

Sedamdeset godina nakon ovog strašnog zločina još uvijek nije nitko za njega osuđen niti se spominju imena nalogodavaca i izvršitelja.

 

Odlazimo sada u vrijeme Domovinskog rata.

 

Na današnji dan 1991. u vojarni "Trstenik", pokraj Dugog Sela ustrojena je 2. gardijska brigada, poznata kao  - Gromovi. Njezina ratna zastava prvi se put zavijorila 28. svibnja na postrojavanju u Kranjčevićevoj.

 

Ratni put Gromova započeo je već početkom lipnja 1991. na mostu Mladosti u Zagrebu zaustavljanjem tenkova okupatorske JNA. Druga gardijska sudjelovala je i u obrani Karlovca, Duge Rese i Topuskog, u borbama na Banovini, branili su Petrinju, Sisak, Komarevo, Sunju. Dali su i izniman doprinos u operaciji Maslenica, Bljesak i Oluja.

 

Brigada ima i svoju Vojnu kapelaniju koja nosi naslov po zaštitniku 2. gardijske brigade svetom Iliji. U petrinjskoj vojarni "Pukovnik Predrag Matanović", gromovi su 2000. godine izgradili spomen kapelicu Sv. Ilije. Na unutarnjim zidovima kapelice postavljene su slike i imena 201 poginulog i 7 nestalih pripadnika brigade u Domovinskom ratu. I još valja reći kako je geslo ove brigade glasilo: 'Jednom grom – uvijek grom'.