Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 18 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 563628


10.05. PDF Ispis E-mail

Nad Gradon, na groti, sidro i lanterna:

ruka u neveri, Ti si nan spasenje. Vavik za nas moliš milost svoga Sina,

Tvoj Kvarner blišči se u bronci od zvona;

Salve Regina.

 

Ovi stihovi su posvećeni Blaženoj Djevici Mariji Trsatskoj – koju crkva danas slavi. Mi ćemo Vam u slijedećih nekoliko minuta ispričati pobožnu staru predaju o štovanju Gospe na Trsatu.

 

Starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, 1291., vladao je knez Nikola I. Frankopan. 10. svibnja te 1291. rano ujutro, na Trsat je došlo nekoliko radnika kako bi posjekli drva. Međutim, na livadi nedaleko od gradske kule, opazili su malu kućicu, koje tamo prije nije bilo. U njoj su našli križ i sliku Blažene Djevice Marije. Budući da nisu znali što napraviti radnici su otišli knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjeviću kako bi im sve ispričali.

 

Župnik Jurjević već je tri godine bio teško bolestan. Kada su mu radnici ispričali priču o kućici, začudio se, ali ne previše. Pitate se zašto? On im je rekao da zna o čemu je tu riječ. To je kućica Blažene Djevice Marije, a sve do sada nalazila se u Nazaretu. Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat, da ju Turci ne poruše. Kad su radnici upitali župnika kako on to zna, župnik im je sve ispripovjedao. One noći prije nego što je kućica svanula pred Trsatom, ukazala mu se u snu Blažena Djevica Marija koja je rekla da je to njena kućica iz Nazareta. Kao znak da je to Ona i da govori istinu, rekla mu je također da će ozdraviti. Sljedećeg dana, župnik je ustao potpuno zdrav te se uputio u Crkvu gdje je sve ispripovjedio vjernicima.

 

Nakon toga Knez Nikola formirao je izaslanstvo, sa župnikom Jurjevićem na čelu, i poslao ga u Svetu zemlju da ispita stvar. Župnik je uzeo točnu mjeru kućice, a izaslanstvo je u Nazaretu na licu mjesta utvrdilo da se radi o kući Svete Obitelji. Kućice, naravno, tamo više nije bilo.

 

Gospina je kućica ostala na Trsatu samo tri godine i sedam mjeseci, a onda su je anđeli, 10. prosinca 1294., prenijeli u Loreto, u Italiju, gdje se nalazi i danas. Međutim Trsatski su vjernici bili nesretni zbog nestanka kućice. Zato je na mjestu gdje je stajala knez Nikola dao sagraditi kapelicu. Od nje se kasnije razvilo Gospino trsatsko svetište.

 

Međutim mnogi su naši ljudi tako žalili za svetom kućicom da su sve prodali i naselili se u Loretu. Stotinama godina Hrvati iz Primorja uporno su hodočastili preko mora u to talijansko mjesto. Papa Urban V. u 14. stoljeću, kako bi utješio Hrvate, poslao je na molbu kneza Frankopana, veoma lijepu starinsku sliku Majke Božje, koja se sve do danas kao čudotvorna štuje na Trsatu. Trsatsko je svetište s vremenom postalo vrlo glasovito, pa su Gospi Trsatskoj hodočastili Gospini štovatelji ne samo iz Hrvatske nego i iz svih okolnih zemalja.

 

Među trsatskim hodočasnicima bio je i sveti Angelo Giuseppe Roncalli – Ivan XXIII. On se 1912. godine na povratku s Euharistijskog kongresa u Beču zaustavio na Trsatu.

 

8. lipnja 2003. na Trsatu pao je na koljena ispred lika Gospe Trsatske I papa putnik sveti Ivan Pavao II. Tu je učinio i osobitu hodočasničku gestu pa je Svetištu darovao krunicu i taj dar popratio riječima: «Molite za mene dok sam živ, a i kad budem umro»!