Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 27 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 563591


08.05. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 1898. godine rođen je blaženi Alojzije Stepinac. Kršten je već idućeg dana, te je vrlo neubičajno za to vrijeme dobio dva imena - Alojzije Viktor.

Alojzije je prvo želio biti poljodjelac. Privukle su ga njive i livade krašićkih ravnica, vinogradi i voćnjaci njegovih brežuljaka. Tu ljubav naslijedio je od svog oca koji mu je namijenio veliki posjed - Kamenarovo, prekrasni brežuljak ponad rijeke Kupe u blizini starog grada Ozlja, sat hoda od Krašića. No Providnost ga je vodila drugim putem. Osjetio je u sebi ipak neodoljiv zov Božji za svećeništvo.

U životu Alojzija Stepinca veliku uloga imala je njegova majka Barbara. Ona se odmah po njegovu rođenju počela moliti Majci Božjoj moliti da Bog uzme njezina sina za svećenika. U dnevniku krašićkoga župnika Josipa Vranekovićeva ostale su zapisane slijedeće riječi blaženoga Stepinca, navodimo:

„Kada sam se vratio kao svećenik iz Rima, doznao sam što je sve učinila moja mama za mene. Punih 50 godina ona je za mene obdržavala post i nemrs svake srijede, petka i subote. Koliko se toga kuhalo i peklo kod nas, kolike svadbe, svečanosti, težaci, gosti, proštenja! Svaki put ona je sve u kuhinji vodila, ali nikada tijekom 50 godina nije u te dane okusila mesa i postila je. Počela je to dok sam još bio dijete, a s nakanom da budem svećenik. Dok sam bio na fronti, pronio se glas da sam mrtav, ali ona je i dalje postila i molila za mene, na istu nakanu, ne vjerujući da sam mrtav. Došao sam s ratišta kući. Jedno vrijeme upisao sam agronomski fakultet, a onda sam sve do 1934. godine bio kod kuće, radio sve seljačke poslove, ali ona ni tada nije gubila nade, postila je i molila na istu nakanu… I kad sam postao svećenik, ona i dalje posti i moli, sada na nakanu da budem dobar svećenik. I dalje, kad sam postao biskup, ona ne prestaje sa svojim zavjetom sve do svoje smrti. Velika je moć majčine molitve i njezina blagoslova.“

Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, kardinal Stepinac pokazao se kao vjeran sluga Božji. Umro je na glasu svetosti i mučeništva 1960., a pokopan je u zagrebačkoj katedrali. Sveti papa Ivan XXIII. je nakon zagrebačkog sprovoda kardinala Stepinca izrazio želju da u Bazilici svetoga Petra bude svečani requiem. O tome je Ivan XXIII. zapisao, navodimo:

„Predsjedat ću zagovornoj molitvi za izabranog i herojskog člana kardinalskoga kolegija i podijeliti odrješenje kod groba. Obnovit ću time poštovanje i ljubav koju sam gajio prema njemu otkako sam ga osobno upoznao kao jednostavnog svećenika, ali već bogatoga krjepostima kada sam kao nuncij u Carigradu putovao vlakom preko Zagreba. Iskazat ću počast djelatnosti i smrti Uzoritoga i odatle izvući spasonosne poticaje.“ Koje to? „Izrazio sam želju da sveti obredi budu u ovoj bazilici kamo je uzoriti trebao doći 1953. da primi kardinalski šešir iz ruku našega Prethodnika, ali je odlučio radije ostati u svojoj Zagrebačkoj nadbiskupiji koji je grimizom htio nagraditi velikoga Pastira duša i branitelja Crkve Božje, prava Crkve. U ovom trenutku taj šešir sjaji na njegovu odru grimiznim odsjevima i dozivlje nam u pamet riječi liturgije – koje papa kaže kad zaodijeva novog kardinala SVE DO PROLIJEVANJA KRVI. Ime kardinala Stepinca upisuje se tako u knjigu crkvenih knezova koji su svojim mučeništvom zapečatili svoju vjernost Petrovoj stolici. A mučeništvom se može smatrati nemalo razdoblje svakodnevnih fizičkih i moralnih trpljenja…“

 

Točno stotinu godina nakon rođenja Alojzija Stepinca najavljena je njegova beatifikacija, a 3. listopada 1998. sveti Ivan Pavao II. u svetištu Majke Božje Bistričke proglasio je Alojzija Viktora Stepinca blaženim.

 

Također moramo reći kako je 1998. povodom spomendana Stepinčeve smrti u Papinskom zavodu sv. Jeronima, tada kardinal Ratzinger održao jednu od najglasovitijih propovijedi o mučeniku Stepincu. U njoj je u liku neimenovanog Hrvata iz Danteove Božanstvene komedije, koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu, prepoznao upravo kardinala Stepinca. Nazvao ga je "Božjim odvjetnikom" koji se "uime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili".