Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 23 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 558419


U ZNAKU KRIŽA (Iv 3,13-17) PDF Ispis E-mail

18. listopad

Blagdan Uzvišenja Svetog Križa je blagdan sjećanja. Sjećamo se dana u kojemu je, prema tradiciji, Jelena, Konstatinova majka, pronašla relikvije križa u Jeruzalemu. Blagdan je vezan i uz samoga cara koji je, prema legendi, pobijedio u boju pod znakom križa.

Ovo prizivanje na prošlost nema nakanu stvaranja kronike, nego su pomoć da shvatimo središnjost znaka križa u kršćanskoj tradiciji kao znak pobjede plaćene vlastitim porazom. To povijesno sjećanje, treba u nama pobuditi ono životno.

U otajstvu križa možemo prepoznati crte Boga kako nam se objavljuju u Isusu Kristu. Ako je čitav naš kršćanski život egzegeza Kristova poniženja, upravo otajstvo križa je jedincata stvarnost koju je Gospodin Isus ispisao vlastitom rukom. Križ pokazuje Njegovu osobnu volju, svjedočeći svoju najdublju i najistinskiju želju prema nama koji želimo biti Njegovi učenici. Sve ono što učimo, čitajući i pišući, o otajstvu Krista Gospodina, trebamo shvatiti, kao i Marija i učenik, podno križa i s katedre križa. Križ nam dopušta da promatramo, ispitujemo Božje otajstvo i Njegov odnos s nama. Bog je bezdan ljubavi koji se u križu priopćava cijelom svijetu. Vječni život, potpuno sretan život, koji mi ljudi želimo kao ispunjenje vlastite ljudskosti, nije plod naših nadljudskih naprezanja, nego je besplatni dar Oca života koji nam se nudi u križu.

Srce otajstva Isusa Krista može se sažeti u same Njegove riječi upućene Nikodemu o „Sinu čovječjem koji je sišao s neba“. To otajstvo neprestanog silaska je program života za svaki dan našega učeničkog života. Taj program treba biti logika koja predsjeda svakoj našoj gesti, djelovanju i riječi. Križ bi trebao biti čuvar naših misli, želja, emocija, ponašanja i djelovanja. Zar to ne tumači ponavljajući znak križa koji činimo osobno ili zajednički. Njega smo pozvani učiniti, bez srama, kao gestu prepoznavanja naših dubokih nakana služenja i ljubavi.

Na ovaj smo blagdan pozvani prepoznati „ugriz“ oholosti, ugnjetavanja, žudnje za moći koja se gnijezdi u našem srcu i truje naše odnose kao jedincati istinski neprijatelj protiv kojega se trebamo boriti svim svojim bićem, pa i pod cijenu života. U ovom jesenskom blagdanu koji se uklapa u period godine u kojem je blagost godišnjeg doba razveseljena sabiranjem plodova, pozvani smo dati evanđeoski plod koji potvrđuje kvalitetu i korijen stabla koje jesmo. Klanjajući se i ljubeći križ želimo potvrditi našu želju da budemo učenici sve do zadnjeg izdisaja imitirajući svoga Gospodina i raspetoga Kralja. Pokažimo ljubav koja je sposobna korist drugoga staviti ispred onoga vlastitoga, promatrajući život i radost brata i sestre kao najdragocjeniju stvarnost koju trebamo unapređivati i čuvati vjerno i odvažno poput viteza dostojnih tog imena i za koje je čast neodreciva vrednota. Biti vitezovi križa znači to biti po križu, što sa sobom uvijek nosi odlučnu sposobnost obrane tog znaka i crte Boga koji je utisnuo svoj znak u svakoga od nas. (fač)