Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 21 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 563587


24.08. PDF Ispis E-mail

Godine 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvinčent rođen je blaženi Miroslav Bulešić. Bulešić je osnovnu školu polazio u Juršićima, a prve je molitve naučio iz molitvenika «Oče budi volja tvoja», koji je sastavio biskup Juraj Dobrila. Već u desetoj godini Bulešić se odlučuje  za sjemenište, gdje ostaje osam godina. Nakon položene mature njegov ga biskup upućuje na studij u Rim. U Vječnom gradu bogoslov Bulešić je živio od 1939. do 1943. Studirao je filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Godine 1943. na poziv biskupa, bogoslov Bulešić vratio se rodnu Istru, te je zaređen za svećenika u župnoj crkvi u Svetvinčentu. U rodnoj je župi slavio i svoju Mladu misu. Kao svoje mladomisničko geslo uzeo je zazive iz molitve Oče naš: «Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!».

Ubrzo potom blaženi Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. Tu je ostao dvije ratne godine u kojima se hrabro i nesebično zauzimao za sve ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. Protivnicima i progoniteljima često je govorio: “Moja osveta je – oprost”. No kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, vlč. Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika. Tako je jednom prilikom rekao, navodimo: «Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.» Zbog tog odvažnog stava stizale su mu i mnoge prijetnje.

Kraj rata Bulešić je dočekao upravo u Baderni, ali je već u jesen 1945. imenovan župnikom u Kanfanaru. Ubrzo je predanim radom u župi obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnosti Srcu Isusovu i Srcu Marijinu, te je promicao zajedničko moljenje krunice. Međutim Bulešić je u Kanfanaru ostao kratko vrijeme te je 1946. postavljen za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu.

U Pazinskom sjemeništu ovaj se 26-ogodišnji svećenik posvećuje radu s prvim generacijama sjemeništaraca. Istodobno se, kao tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, zauzima za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve u novoj, komunističkoj državi. Često je tih dana kako je sam zabilježio u dnevniku, Bulešić sjemeništarcima govorio, navodimo: «Biti svećenik znači – biti mučenik».

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić je pratio mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. Potvrde u Buzetu i okolnim župama. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakrament. Slijedećeg dana održana je sveta potvrda u Lanišću. Nakon mise župnik, biskupov izaslanik Ukmar i Bulešić povukli su se u župni stan u koji je provalila organizirana skupina prosvjednika, tražeći krizmatelja. Pred njih je stao mladi svećenik Bulešić. Najprije su ga izudarali, a potom i ubili. Mučenikova krv je poprskala zidove i pod, što su ubojice kasnije nastojale očistiti, ali nisu uspjeli, tako da se ti tragovi i danas vide.

Tadašnje vlasti nisu dopustile da Bulešić bude pokopan u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da to bude u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 2013. godine.