Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 28 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 575725


15.08. PDF Ispis E-mail

Jedan od najljepših marijanskih svetkovina upravo je ova današnja, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa. Iako blagdanu prethodi velika tradicija, njegov sadržaj kao dogmu tj. članak vjere proglasio je papa Pio XII. tek 1950. godine. Ovim se blagdanom slavi Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom.

Brojni hodočasnici već se nalaze u Marijanskim svetištima, a osobito je svečano u Sinju. U Sinj nas odvodi i slijedeća priča.

S Prologa, prijevoja na Kamešnici preko kojega vodi put iz Sinja za Livno, krajem srpnja 1715. oglasile su se tri prangije. Njihov tutanj dugo je odjekivao kamenim usjecima: Turci dolaze! Na taj znak puk Cetinske krajine - žene, djeca I starci, potražio je skrovišta na nepristupačnim mjestima u planini. Muškarci iz sela Otok dograbili su oružje da se odupru napadačima. I Sinj se pripremao za otpor. Grad je na brzinu utvrđen kamenim gromadama i drvenim barikadama, a sedamsto vojnika stalo je uz topove ili raspoređeno u čete zauzelo položaj iza tvrdih zidina. Već sutradan golema turska vojska utaborila se uz Cetinu i počela haračiti okolnim krajem. Kada se veća skupina Turaka okomila na Otok, naišla je na žestok otpor. Od »živog ognja«, kako je zapisao kroničar, stradao je velik broj napadača a mnogi su se utopili u Cetini. Na kraju je Otok ipak zauzet, a djeca i žene odvedeni su u roblje. Spasilo se tek tridesetak ljudi.

Sada je na redu bio Sinj, grad koji je zapeo za oko Mehmed-paši. Glavnina turske vojske približila se početkom kolovoza 1715. sinjskoj utvrdi I s obližnjih glavica motrila na prilaze tvrđavi. Pred gradska vrata stigli su tada glasnici s pašinom porukom da se preda grad »koji po pravu pripada sultanu«. Predstavnik Sinja Ivan Grčić samo se nasmijao na turske prijetnje i odbio uopće i razgovarati o predaji. Grčić je to napravio iako je znao da je pedeset tisuća ljudi opkolio Sinj. Poslije odbijenoga ultimatuma Turci su grad počeli zasipati vatrom iz četiri topovske baterije. Glavni napad na utvrdu počeo je 8. kolovoza 1715. a za njim je u sedam dana slijedilo još četrnaest bijesnih turskih juriša. Branitelji su uspijevali svaki put odbiti neprijatelja. I tako je došao 14. kolovoz i ponovni napad. O tom događaju ovako je pisao jedan od branitelja sinjske tvrđave.

‘14. kolovoza u praskozorje navalilo je na nas nebrojeno mnoštvo pješaka, a za plećima su im bili konjanici i rezervne čete. I u kratkom vremenu neprijatelj je toliko napredovao da je zasadio svoje zastave blizu Novoga Korlata. Ali, ni mi nismo stajali prekriženih ruku već na njih oborismo živu vatru sa svih strana. To divlje jurišanje trajalo je dulje od tri sata, ali je ova junačka posada uvijek odbijala napad. Napokon, Turci su počeli bježati glavom bez obzira. Dobivši obavijest o nesretnom ishodu, paša je trupe ponovno pozvao na zbor. Mi smo cijeli dan očekivali novi udar. Ali smo se u tom očekivanju prevarili, jer noću od 14. do 15. kolovoza u najvećoj tišini paša je dignuo svoje topove i, uz pratnju cijeloga tabora, vrati se na sigurno, u Livno.’

Slavnu pobjedu 1715. godine branitelji su pripisali zagovoru Majke Božje. U znak sjećanja na veliku pobjedu odmah poslije bitke odlučeno je da se uspostavi viteška igra u kojoj će doći do izražaja sve junaštvo i ratna vještina branitelja Sinja. Bila je to Sinjska alka.

Ali vratimo se slici Čudotvorne Gospe Sinjske. Ona je naslikana na platnu, a duga je 58 te široka 44 centimetra. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine. Slika je dobro sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili Sliku u torbi bježeći iz Rame. Godine 1927. sliku je temeljito očistila i u jednakoj veličini preslikala slikarica č. s. Rafaela Egger, a godine 1965., slika je konzervirana. Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima Slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna koju su Gospi u znak zahvalnosti poklonili branitelji Sinja. Tom je krunom Gospu svečano okrunio 1716. godine splitski nadbiskup Cupilli. Ona je bila i prvi dar vjerničkog srca. Na njenom je dnu upisano: „IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ili u prijevodu Zauvijek okrunjena slavi – 1715.

A tko je naslikao Gospinu sliku? O tome nemamo sigurnih podataka. U svom "Raspisanju" Filipović je napisao kako je njeno javno štovanje započelo s neobičnim čudesnim događajem u Rami. U drugoj polovici 17. stoljeća živio je u ramskom samostanu Ivan Mialjić, koji se spremao postati redovnik svećenik. Međutim, zbog niskog rasta to mu nije bilo moguće. Tada je on pred Slikom Majke od milosti, počeo plakati i moliti. I kroz kratko vrijeme Mialjić je narastao i postao, piše Filipović, "redovnik vridan i kripostan".

Ipak trajno prijestolje ove slike neće se ustaliti u Rami nego u Sinju. Naime, u listopadu 1687. franjevci, njih 21, morali su napustili samostan te su krenuli put Sinja i Splita. Prvih nekoliko godina redovnici su Sliku Majke od milosti brižno čuvali i krili u Splitu, a onda su odlučili svoj novi dom izgraditi u Sinju. Tako se sveta Slika godine 1691. nakon višegodišnjeg puta nastanila u Sinju iz kojeg više nije odlazila. O važnim događajima koji su se odigrali 1715. danas ste mogli mnogo toga čuti. Od tada do danas u Sinj Gospi pristižu brojni hodočasnici.