Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 14 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 563624


14.08. PDF Ispis E-mail

Danas se odlukom hrvatskog sabora iz ožujka 2010. obilježava Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata. Taj je dan odabran u sjećanje na 14. kolovoza 1992. kada je u Nemetinu, po principu svi za sve, izvršena razmjena najveće skupine zatočenika srpskih koncentracijskih logora, njih 662, od kojih su većina bili hrvatski branitelji.

Godine 2010. Danijel Rehak predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora je rekao kako je kako u srpskim logorima od posljedica zlostavljanja umrlo oko 300, ubijeno oko 100, dok se među nestalima vodilo ili još uvijek vodi oko 2 tisuće i 400 zatočenih hrvatskih branitelja i civila.

A na današnji dan 1941. u jednom je logoru završio ovozemaljski život sv. Maksimilijana Kolbea.

Maksimilijan je rođen 1894., a bio je drugi od trojice sinova u siromašnoj poljskoj obitelji. Njegovog oca Juliusa, ruska vojska je objesila zbog izdaje. Njegova majka, Marianne, nakon toga se zavjetuje i postaje sestra benediktinka.

U rodnoj Poljskoj Maksimilijan ulazi u samostan već kao trinaestogodišnjak. Studij nastavlja u Rimu gdje postaje  doktor teologije. U Poljsku se vraća 1919. i počinje se baviti izdavaštvom. Izdaje magazin Vojska Bezgrešne, a pokreće i dnevni list. Nakon nekoliko misionarskih godina u Japanu vraća se u Poljsku i otvara radio stanicu.

Nacisti ga zatvaraju prvi puta 1939, a 1941. ponovno biva uhićen te odveden u Auschwitz. U srpnju 1941. nekolicina  logoraša pokušala  je bijeg. U znak odmazde nacisti su odlučili ubiti 10  logoraša za svakog bjegunca. Franciszek Gajowniczek, trebao je biti jedan od izabranih za pogubljenje. Međutim, Maximilian je ponudio svoj život u zamjenu za njegov te je ubijen smrtonosnom injekcijom 14. kolovoza 1941.

Taj Maksimilijanov čin bio je razlogom da ga sveti Ivan Pavao II. proglasi mučenikom iz milosrđa. Godine 1982. Ivan Pavao II.  kanonizirao je Maximiliana Kolbea. Toga je dana u Vatikan na papin poziv došao i čovjek kojem je Kolbe spasio život - Francišek Gajovniček.

U propovijedi na dan kanonizacije Kolbea, Ivan Pavao II. je između ostaloga rekao, navodimo: «Otac Maksimilijan nije umro, već je 'dao život za brata'. U toj smrti, koja je s ljudske strane gledanja užasna, sva je veličina ljudskog davanja i ljudske odluke: dobrovoljno se darovati za smrt iz ljubavi. U toj njegovoj smrti jasno se očituje svjedočenje za Krista: svjedočenja za Krista, koji je u svjedočenju za čovjekovo dostojanstvo svetost života i spasenjska moć smrti u kojoj se razotkriva ljubav.»